Ako po icemu jedinstvenom pamtim vezu u kojoj sam bio prosle godine, to su ove dve uzrecice. Neskromno receno, smatram da su u pitanju brilijantni biseri spontanosti i darovi sa neba humora. Napravio bih greh prema buducim pokoljenjima ako ne bih zabelezio poreklo ovih uzrecica. Ko zna, mozda ce jednog dana postati deo svakodnevnog govora kod veceg broja ljudi. Za sada, one su deo svakodnevnog govora ljudi koji su bili prisutni u trenutku njihovog nastanka.
Radnja se desava jedne prijatne veceri, tokom kucne projekcije filma. Drustvo sarenoliko bilo je obogaceno mojim skromnim prisustvom i prijatnijim prisustvom moje tadasnje lepse polovine. Ekipa mala ali odabrana, od petoro drugara. Film je bio totalno nevazan i loseg zapleta, nevazne price i bez traga koji je ostavio u nasim umovima. Filmsko ostvarenje nedostojno zadnjeg slova azbuke. No, nesto te veceri je ostavilo trag. Za to se nije pobrinuo ni reziser ni scenarista, niti sam prevodilac koji nas je snabdeo (losim) i gramaticki neispravnim prevodom radnje. Ne, za frazu o kojoj pricamo se pobrinuo moj bangavi kompjuter.
Elem, u tom filmu, scenarista je ocigledno imao fetis na frazu "O, Boze...". Nije u pitanju bio porno film, iako smo svi pozeleli tako nesto posle nekoliko minuta gledanja tog sranja. Film je bio akcionog zanra sa hendikepom da se svakih 11 sekundi radnje, glumac ili glumica koji bi se zatekao na ekranu u datom intervalu, okrenuo ka kameri i zblasnuto/zabrinuto/sokirano promrmljao/uzvikao/zastenjao: "O, Boze...!". Time su, valjda, zeleli da naglase napetost i ozbiljnost radnje filma, buduci da zeljeni efekat nisu uspeli da postignu niti pricom niti kvalitetom glume.
No, ne lezi vraze. Mozda bi im naum i posao za rukom da nije jednog skromnog detalja - mog kompjutera. Koji kakav je cudan i ispretumban, traumatiziran mojim visegodisnjim koriscenjem, resio da tekst prevoda malo "doradi" u svom stilu i u skladu sa raspolozivim slovima koje je uspeo da nadje. I tako umesto "O, Boze...", na ekranu bi nam se ispisivalo "O, Voće..." svakih 11 sekundi.
O, Voće, ubice nas!
O, Voće, bomba je podmetnuta!
O, Voće, pucaju na nas!
O, Voće, ti jebes tako dobro!
O, Voće, svrsicu!
... i tako dalje.
Toliko od napetosti. Drustvo malo ali odabrano je, posle nekoliko ponavljanja te ozbiljne fraze, spontano resilo da se pretvori u razularenu rulju koja place i valja se po patosu od smeha.
Ako ste je vi vec negde culi, a niste znali o cemu se radi, a ipak se nasmejali jer fraza zvuci blesavo, evo vam konacno i objasnjenja.
Negde u tom periodu se desavala i ova radnja. Doduse, u datom trenutku je bila noc i mrak, bili su sitni sati i bili smo sami moja lepsa polovina i ja u krevetu. Nismo gledali film, upraznjavali smo svoje intimne trenutke i vezbali koitus kako i prilikuje. Ne bih ulazio u detalje buduci da sam dzentlmen, a uz to bih zeleo i da sacuvam svoje zdravlje. Smatram da ne bi bilo pametno dalje traumitiziranje devojke o kojoj je rec ovde, koja verovatno cita ove redove i pogledom vec trazi noz koji ce zgrabiti i zaputiti se pravac moje adrese, u slucaju da procita svoje ime negde dalje u tekstu. Dakle, radnja je bila na vrhuncu izmedju mene i anonimne devojke, i negde izmedju jezika u uvetu i grizenja istog, zacuo sam poluglasno:
Tuci me...
"E...?, sinulo mi je u glavi par sekundi kasnije pitanje, kada mi je stiglo do mozga sta mi je upravo rekla.
"Da te tuchem...?", promrmljao sam, na sta sam dobio, posle par trenutaka pauze, potvrdu u obliku stenjanja.
Hm, pa dobro, ako te to pali..., pomislih zatecen i iznenadjen, ali ipak spreman da udovoljim, sve zarad obostranog uzivanja. Buduci da ona zaista ima prelepu guzu koja mi je uvek upadala u pogled i nikad nije izlazila uz uma, prvo mi je ona pala na pamet kao objekat za tucenje. Dao sam se na posao, predano i vredno, lupajuci je po dupetu, osluskivajuci promene u njenom stenjanju i prilagodjavajuci tome tempo i stil udaranja. Spanking se zahuktao i potrajao sve do kraja seksa. Na kraju, u polumraku sobe i blede sijalice iz kupatila, sijao je pun krvavo crven mesec zvan njena guza.
Sledeceg jutra, posle kafe i razgovora, otpratio sam je na autobus. Tek kasnije tokom dana smo se sreli i popricali malo duze. U sred razgovora o svakodnevnim temama, upitala me je:
"Bane, jesi li me ti to sinoc razumeo da zelim da me tuces?"
"Daaaaa....", rekoh otezuci, sluteci da ce uslediti sa njene strane nesto sto mi se nece dopasti i smisljajuci odbranu na sta god ce reci.
Posle par trenutaka, progovorila je konacno: "...rekla sam ti tucaj me."
Usledela je pauza. Veliki kezevi su se razvukli na njenom i mom licu i poceli smo da urlamo od smeha ko budale.
"Sto nisi rekla nesto kada si videla da sam poceo da te udaram?" upitah ja, dolazeci do daha nekako.
"Pa videla sam da si se uziveo... Rekoh sebi, sta ja znam, mozda te to pali..."
Dvoje ljudi spremnih da udovolje fantazijama partnera. Sreca pa nije trazeno nesto sto je moglo da se pobrka sa ozbiljnijim oblikom ponasanja...
O, Voće.
Copyright © by Branimir Milosavljević, All rights reserved.
Za prava kopiranja pogledajte ovde.