Postovani citaoci, veceras cu vam pricati o jednoj od najpoznatijih SF serija tokom 90-tih. Ovo je deo mog sajta gde kritikujem filmove (sada i serije) pod nazivom "Filmski bukvar" i gde mozete naci opise zanimljivih i novih dela - pa zasto onda pisem o seriji staroj skoro dvadeset godina koja se pritom cak stavise i zavrsila?
Mozda zato sto je prorekla mnoge stvari koje ce tek doci i dolaze upravo sada. No da skratim sa uvodom, vidim da neki od vas grizu tastaturu od nestrpljenja. Svi ste gledali barem nekoliko epizoda i imate predstavu o cemu se radi. Necu objasnjavati zaplet, likove, koliko je ko bio placen, ko se sa kim kresao iza scene ili ostale zanimljivosti koje volim da kopam prvom prilikom. Pricacu vam o 5 ociglednih stvari koje ste mogli sami da zapazite. Ne znam da li ste, odnosno da li ste bili toliko slepi da ne, ali mene su te stvari isle na zivce do ludila. Posle nekih 30-40 napornih epizoda koje sam odgledao, bas tih 5 stvari su i doveli do toga da zauvek batalim gledanje ovog sranja.
Prva epizoda je bila do jaja. Klasicna prica o NLO-u, vazduhoplovna baza, zaplet koji je rodio i prehranio svakog SF zaludjenika koji je ikada sanjao o vanzemaljskim brodovima. I na kraju prve epizode nikakav rasplet - recimo da ga nije ni bilo. Odlican nacin da vas zainteresuju. Navukli smo se kao ovce da gledamo sledece epizode. Ali nekih X epizoda kasnije, od kojih se skoro svaka zavrsavala na isti nacin, poceo sam da se pitam - da li reziseri uopste imaju ideju kako da ikada objasne ovu gomilu sranja koja se gomila i zaplice? Ili samo smisljaju usput kako im se cefne kao u nekoj sapunici, bez ikakvog obzira i bez ikakve ideje vodilje osim zadrzavanja gledanosti. Pa, ocigledno je nisu imali nista do krajnje navedenog. Stancovali su novu za novom epizodom kako se svakom novom i nepoznatom piscu scenarija digao da napise sledecu, posto je odgledao neku epizodu i osetio se prozvanim i kvalifikovanim.
Zasto, dovraga, svaki put kada Skali zove Moldera na mobilni (ili obrnuto), prvo sto ta glupa kucka kaze je to glupo pitanje? Jesu li njih dvoje u braku a Molder je prava lisica kada dodje do varanja? Jel joj mozda duguje neki novac i ona sad zivi u konstatnom strahu da ce jednog dana pobeci a da joj ne vrati nazad dug? Nikad nisam shvatio, ali ono sto mi je konacno doslo u glavu je svest o mucnini u mom stomaku svaki put kada pricaju telefonom a ja cujem te proklete reci.
Kad vec pricamo o doticnoj, sta je to sa njom i tim njenim naucnickim nepoverenjem u ista sto se ne slaze sa tumecenjima koje je nastrebala ko zna kad iz tih njenih prasnjavih knjiga iz kojih je strebala na ko zna kom fakultetu? Pa bila je samo kidnapovana, napumpana, napadnuta, skoro ubijena od strane vanzemaljaca. Pritom samo bila i zarazena pa izlecena od vanzemaljskog raka, regrutovana u njihovu socijalisticku stranku, imala trostruku promenu pola i naucila da levitira (tj. lebdi u vazduhu, za vas levake koji ne znaju za rec). Posle svega toga u sledecoj epizodi kada ona i Molder nalete na nesto polu-naucno-neobjasnjeno kao npr. biljke mesozderke (ko je za to jos cuo!) ona opet zavrti istu plocu: "Moldere, to je nemoguce!". Jel pati od amnezije ili sta? Trebalo bi sa vremena na vreme da pogleda neku od epizoda u kojoj je glumila i za koju je (pre)placaju, ili barem da zapisuje na salveti nesto od predjasnih iskustava kako bi nas postedelo njene gluposti.
Sta je sa tim fetishom ka sahranama u americkim filmovima? Zasto svaki americki film ili epizoda mora da ima najmanje jednu pompeznu sahranu sa skrhanim rodjacima i ispeglanim odelima (i ne zaboravimo americkom zastavom kako se vijori visoko) kako bi gledaocima dotakli emotivnu/patriotsku/koju god crtu? Zar ne mogu da provedu malo vise vremena sa svojom porodicom ili da idu u lov na medvede sa viljuskom kako bi osetili navalu nekih emocija kao npr. bes ili strah (respektivno sa redosledom navedenih stvari)? Ocigledno ne.
Sto me dovodi do sledece stvari u vezi svih likova iz Dosijea-X koji se ponasaju tako emotivno uzdrzanim. Toliko su uzdrzani da lice na androide, kao da su progutali metlu i kraj drske im sada viri kroz cmar pa ne mogu da pokazu fleksibilnost u svom kretanju. Kao da dolaze sa pokretne trake iz fabrike androida koja pravi primerke proseka bez ikakvog znaka inteligencije. Pesaci iz igrice Carmaggeddon vise ostavljaju utisak inteligentnih i ljudskih bica i manje lice na propratnu stetu koja vas prosto mami da ih zgazite. Izgleda da je reziserima serije trebala gomila takvih androida da bude topovsko meso. I ako ste se zapitali, ima li coveka medju njima - ima. Jedan. Molder. On se ponasa kao ljudsko bice, povremeno.
Posto sam postao svestan ovih 5 stavki i konacno shvatio zasto sam sve vise iznerviran gledanjem Dosijea-X, odlucio sam da batalim govno. Da sam imao nuklearke u tom trenutku, sprzio bih ceo Dosije-X univerzum zajedno sa moronima u njemu. Kladim se da bi Skaline poslednje reci isle ovim tokom: "Beeeep (zvoni mobilni).... Moldere, gde se nalazis? Sta....? Nemoguce je da smo svi mi likovi u filmu, nauka se ne slaze sa tim! Ne verujem u to! Cekaj... Kakva je ona bela linija sto se spusta sa neba...?" Booooom. Bela pecurka. I ogromna sahrana za milijardu glupih androida.
E to ja zovem dobrim zavrsetkom i srecnim krajom!
Copyright © by Branimir Milosavljević, All rights reserved.
Za prava kopiranja pogledajte ovde.