Nije me bilo dugo vremena, a za vas koje se pitaju - da, jos sam ziv. I bicu jos dugo. A sad da se vratimo na ovaj jednostavan naslov price.
Za sve ljubitelje vojne tehnike i istorije sledi obavestenje o dobroj postavi pesadijskog oruzija u vojnom muzeju na Kalemegdanu. Bice izlozena jos kratko, doduse. Zapravo do veceras. Zakasnili ste. Drugi put vise srece.
Evo sta sam video.
Tek ce za jedno 10 godina mozda da pocnu da dizu glas povodom svog zracenja koje izazivaju mobilni telefoni. Tek kada sadasnja generacija mladezi, koja visi sa tim uredjajima na glavi, pocne da ispoljava zapanjujuce visoku stopu smrtnosti zbog malignih oboljenja. A dotle, za vas koje misle da to nije nista, dajem vam sliku protivoklopnih granata kalibra 30mm od osiromasenog uranijuma. Da, slicnog tipa koje koristi Gnom i ostali mekovi u mojoj apokalipticnoj prici 509, odnosno A-10 Thunderbolt u sadasnjosti (jurisni avion koji koristi United States Air Force).
To je municija obilato u upotrebi sirom sveta ukljucujuci i Balkan `99, napravljena od osiromasenog uranijuma koji navodno ne zraci. Zasto sam onda, prisavsi na manje od 2 metra od akvarijuma osetio bol u glavi tacno u smeru predmeta? Isti nelagodni intenzivni osecaj kao da mi se mozak przi, isti osecaj koji pocinjem da osecam svaki put kada pricam mobilnim telefonom ili nekoliko sekundi pre nego sto uopste i zazvoni, ili kada pridjem nekoj od onih 2.4 ili 5 GHz mikrotalasnih antena sa kojima dolazim i previse u dodir zbog svoje profesije?
Mozda mislite da sam triper koji vas samo pali, ali zaista ima ljudi to mogu da osete i ja spadam u tu grupu.
Onima koji to ne mogu da osete, docaracu. Da li ste se ikada isprzili na suncu do te mere da ludite zbog opekotina i svraba dok vam koza na ledjima puca od zagrejanosti? Zamislite 100 puta jaci bol, ali u unutrasnjosti svog tela i lobanje pogotovu. Da, to su posledice zracenja. Od toga su poumirali mnogi ljudi sluzeci po nuklearnim podmornicama (Rusi mi prvi padaju na pamet) kao i stotine hiljada drugih neimenovanih.
I moram priznati da sa zaista fasciniran svojom pricom 509 koja obradjuje tu tematiku. Pisao sam je jos dok nisam znao nista o tome. A ispostavlja se da je veoma blizu istine.
No vratimo se na civilizovanije metode ratovanja.
Nimalo humaniji ali daleko "prirodniji" nacin. I definitivno jednostavniji. Pricam o vremenima kada se islo u rat u stilu "otisho djed da ulovi vuka sto nam zaklo obe ovce". Nekada su im bili dovoljni opanci, kozni kais sa fiseklijom u kojoj su nosili dvadesetak metaka i ostragusa Pibodijevog sistema. Pricam o tipu puske. Ako niste culi za muskete ili tako nesto, batalite citanje odmah.
Sta da se lazemo, u ljudskoj je prirodi da se kolju medju sobom. Svako ko je bio u saobracajnoj guzvi u spicu zna o cemu pricam. Na ovaj nacin i ovako obucenog, barem ste videli svog protivnika.
Srcky & Maxim.
Nisu ga bez razloga zvali debeljko. Bio je car bojista kad se pojavio. Svi su strepeli od njegove snage i neprikosnovene dominacije za trpezom.
A ni mitraljez nije bio tako los.
Naravoucenje i duboki smisao ove stavke?
Hehe. Nema je. Hteo sam sa vama da podelim slike kapetana Spocka za mitraljezom. Beam me up, Skote!
Copyright as long as I live. All rights reserved.
Za prava kopiranja pogledati ovde.