Tuzan sam ove tihe veceri, moji dragi,
statisticki gledano 90% retardirani, citaoci.
Moje virtuelno srce je slomljeno,
mala plava lepotica ga smrvila lazima u trenutku kada je ovo priraslo jako
i cvrsto kao skoljka prilepak za guzicu pijanog turiste usnulog na plazi u Maroku.
Verovatno ste se oduvek pitali svojim zakrzljalim mozgicima da li je genijalno stvorenje kao ja uopste sposobno da zavrsi u ovakvoj situaciji. Znam da ce neki od vas negirati da imam jedno, ni ne sluteci da ih imam dva u frizideru i jedno u podrumu i jos jedno, svoje, makar ono bilo jedino u virtuelnom svetu. A da bi ga otkljucali, potreban je pravi kljuc. Da, pricamo o velikoj sumi novca ili sendvicu sa ovcetinom, zelenom salatom i paradajzom. Ili sam ja cvrsto verovao u to do ovog trenutka.
Ona je jedna od takvih na koje padam skroz do dna i dizem se vise od nebesa. Pogledajte te okice.
Taj plavi pupoljak na kakav sam genetski slab nije ono sto sam mislio da jeste, sto je izgleda fabricka greska u svim pripadnicama zenskog roda. One su kao ambalaza keksa koji kupujete, ili slike hrane na cenovniku u MekDonaldsu - lepi na oko do prve inspekcije ostalim culima.
No ipak, ako bih ikada pokazao svetu da ima i malo neznosti u ovoj supljini u grudnom kosu gde bi se nalazila organska pumpa zvana srce, to bi bilo zbog neke male plave slatke nalik ovoj. Sreca pa takve ne postoje u stvarnosti, tako da necete nikada dobiti zadovoljstvo da upoznate drugu stranu moje genijalnosti. Ta cinjenica, ipak, ni malo ne umanjuje bol koji trpim veceras.
Pitate se kakva je ovde zenska laz u pitanju? Ovu lepoticu i mene je spojila ljubav prema istoj stvari - browseru koji koristimo. Mislio sam da delimo istu strast, ali avaj, lagala me je. Istina je surova.
Neko je imao Photoshop i previse slobodnog vremena. Mrzim proklete geekove, treba ih istrebiti. Isto kao i Hobite.
Copyright © by Branimir Milosavljević, All rights reserved.
Za prava kopiranja pogledajte ovde.