Jutros sam primio ovaj komentar i prijatno se iznenadio zbog saznanja da postoje ljudi kao autor ovih redova. Njegov um radi bas po mom ukusu. Ne osecam se ni malo uvredjenim zbog izliva naklonosti. Tvrdim cak da bi neko kao on i ja mogli biti super drugari. Osim kafanskog okupljanja uz pivo i gadjanja ostalih gostiju kikirikijem i pikadom, predlozio bih mu da se zaposli u firmi koju planiram da osnujem. Nista veliko, samo mala privatna firma koja bi pomagala starijim i nemocnim gradjanima. Pricam o svakodnevim sitnicama tipa prevoz od kuce do bolnice, pijace, prve klisure. Ruka pomoci da im se nadje kada prelaze ulicu, ili da im pruzi ohrabrenje (i guranje) kada oklevaju da se spuste niz duge i strme stepenice. A za taj poduhvat mi trebaju radnici bogati duhom, mastom i humanim motivima, bas kao on.
Ako se prepoznajete u opisu, slobodno me kontaktirajte. Konkurs za posao je otvoren.
Copyright as long as I live. All rights reserved.
Za prava kopiranja pogledati ovde.