Preselio sam se.
Zamenio sam podstanarski zivot sa bubama, paucima i jednom bakicom podstanarskim zivotom sa malo manje buba, bez pauka i opet - sa jednom bakicom. Nemam vise pauka Djoleta niti Zhiku (pesculus buggus tj. odomacena buba, odrasla na gurmanlucima iz moje kuhinje & kante za otpatke), mozda zbog toga osecam praznunu i nedostatak golicanja 8 nogu po svojoj kozi. Jedino sto je ostalo konstatno u celoj prici je bakica, komada 1. Priblizno istog godista kao prethodna gazdarica ali u mnogo gorem voznom stanju. Celokupni bilans je da je zivotna atmosfera donekle gora.
Damn old people.
Ona izreka u stilu "preci sa konja na magarca" mi se mota po glavi. Time ne impliciram da jasem sadasnju bakicu i da imam seksualne odnose sa njom, daleko bilo (nije moj tip, zaista nema dovoljno dobru koordinaciju usnih misica za zadovoljavajuci felacio. Ili sam mozda ja prezahtevan...) nego da sam do sada zaista bio okruzen konjima, sto zenskim sto muskim, a sada i magarcima.
Dakle...
Sada mi je svaki dan kao u filmu "Dan mrmota". Jebeno isti svakog jutra. Zasto, pitate se? Odgovor sledi...
Amnezija. Senilnost. Zaborav.
Svako jebeno jutro imam iste razgovore sa senilnom bakicom koja ne moze da zapamti nesto sto sam joj rekao 5 minuta ranije. Cudi me kako uopste zna ko sam, ne bih se iznenadio da vristi "provalnik" jedno jutro kad me vidi.
I hate old people.
Zivot sa zlom, senilnom i pomalo prigluv(p)om bakicom doduse ima i svojih prednosti.
Zla je i zato mirne savesti mogu gaziti i biti jos zliji prema njoj, jer time cinim dobro delo covecanstvu. Ljudi postaju zli sa godinama ili u najboljem slucaju nadrkani i namcori (postoje superiorni izuzeci koji su takvi nevezano za svoje godiste, time prkoseci prirodnom poretku stvari). 60 g. zivota je puna kapa, onda mora da sledi zakonom propisana obavezna eutanazija. Medicinski zahvat bi obavljali volonteri za dz, definitivno ce biti vise zainteresovanih nego radnih mesta.
Senilna je. Ma koliko je napusavao, vredjao i svadjao se sa njom ona se sledeceg jutra ne seca niceg. Skor i bakica se resetuju i igra pocinje ponovo, s tim sto sam ja u debeloj prednosti, tacno znajuci njene slabe tacke. Boze moj, apsolvirao sam ih bezbroj puta. Dobar nusefekat senilnosti je da bakica nije zlopamtilo (tj. da ne moze napraviti slozeni i dugotrajni plan osvete). Ne zakljucavam vrata iz straha da ce me zaklati na spavanju. Ne kazem da nije sposobna da to i uradi, jeste sposobna. Ali je zaboravila da ume i kako se to radi. I koliko puta je to vec uradila neduznim podstanarima. A i gde joj je omiljeni noz. I lopata. I kljuc od podruma sa sveze prekopanim zemljanim podom. Ah, senilnosti, dugujem ti...
Mogu da pravim sve one cudne zvuke u 3 ujutro (posto dodjem u 2:45), sam ili sa goscama a da ona ne cuje nista od toga jer je prigluva. Lako je prisunjati joj se sa ledja a to nudi mnoge pakosne mogucnosti. Na autopsiji nece naci nista posto ce uzrok smrti biti prirodan. Stariji ljudi su tako krhki i lako se daju uplasiti...
...
Kako god. Jedem burek. Dosta price.
...
Sada se pitam koliko me je tako zena (uzalud) trazilo...? Ubicu prokletu bakicu!
Jebote sto je hladno u stanu. Jutros sam posekao usnu smrznutim slincem na peskiru dok sam brisao lice. Sada izgledam kao da sam se potukao sa bakicom. Izgleda da sam otkrio misteriju kako to da je pozivela sve ove godine. I ja bih, da sam ziveo u ovom frizideru.
Da li bakica zaista ima puls ili je samo u stanju odlozenog raspadanja...?
Copyright as long as I live. All rights reserved.
Za prava kopiranja pogledati ovde.